header

Broj posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas52
mod_vvisit_counterJučer90
mod_vvisit_counterOvaj tjedan142
mod_vvisit_counterProšli tjedan1298
mod_vvisit_counterOvaj mjesec3057
mod_vvisit_counterProšli mjesec4930
mod_vvisit_counterUkupno225521

We have: 1 guests online
Vaša IP: 54.226.168.96
 , 
Danas je: Tra 21, 2014

Facebook

Siva plijesan PDF Ispis E-mail
Petak, 25 Rujan 2009 12:35

Siva plijesan tipična je bolest vinove loze intenzivnog uzgoja, tj. javlja se kudikamo jače u bujnim plantažnim nasadima uzgojenim na žici, za razliku od starih ekstetnzivnih nasada uz kolac gdje je napad u pravilu slabiji.

Valja znati ovo: gljiva uzročnik plijesni naseljava se u grozdiće vrlo rano, odmah nakon cvatnje ( katkada već i u cvatnji ako je vrijeme tokom cvatnje kišovito, tkzv. «rani botrytis» slika 1 ).

slika 1. rani botrytis na grozdiću

Tada još nije parazit, nego saprofit i živi u grozdiću od mrtvih odbačenih ostataka cvjetova ( prašnici, kapice ). To se ne vidi niti je gljiva u toj fazi štetna, ali je važno znati da se ona već tada naseljava u mlade grozdiće, kako bi pravovremeno izvršili zaštitu grozdića. Tek kasnije, kada se grozdići zatvore, gljiva postaje parazit i prodire u peteljke, peteljčice i bobe. Prvo dolazi faza «zelene» plijesni, i to pretežno na oštećenim peteljčicama i bobama, a od njih se širi dalje te kao parazit uništava još zelene bobe. Pred zriobu pojavljuje se faza «sive» plijesni, koju vinogradar kao izrazito štetnu uoči.

Kao što je vidljivo iz gornjeg teksta, početak sive plijesni je ono naseljavanje gljive na ostatke cvjetova nakon cvatnje, te «borbu» protiv plijesni moramo početi vrlo rano, neposredno nakon cvatnje, a u kišnim godinama i prije cvatnje. Kasnija prskanja malo pomažu jer se gljiva nalazi u unutrašnjosti grozda, a fungicidom ne možemo prodrijeti u unutrašnjost grozda ( naročito kod sorata sa zbijenim grozdovima ).

Siva prevlaka na trulim bobama, odnosno grozdu poput paučine, predstavlja masu spora ( konidija ) gljive Botrytis cinerea. Tih je spora pun vinograd, od proljeća nadalje, a sve ih je više kako se bliži zrioba. Spore klijaju na pokožici bobe i mogu hifom pokožicu ili peteljčicu direktno probušiti (slika 2.) ( perforirati ) ako se u kapi vode u kojoj klijaju i razvijaju kličnu cijev ( klična hifa ) nalazi dovoljno hrane ( tu hranu joj u početku razvoja pružaju ostaci cvjetova, kasnije šećer i druge tvari koje izluči boba na površinu pokožice ).

slika 2 siva plijesan na peteljki

Bez te dodatne hrane ne može klična cijev direktno probušiti pokožicu bobe. Međutim i bez dodatne hrane gljiva lako zarazi oštećenu bobicu. Uzroci oštećenja su mnogobrojni ( suša pa nakon toga jaka kiša, što je najčešće, zatim tuča, grožđani moljci, pepelnica, ose i drugi insekti pred zriobu itd. ). Mnoge od tih pukotina ne vidimo prostim okom. Nakon zaraze bobe ( direktno ili preko rane – pukotine ), gljiva se širi u meso bobe, ono trune, a ubrzo ih prekrije nova siva paučina ( siva plijesan ), tj. konidije ( spore ) koje šire zarazu dalje. Budući su bobe zbijene, gljiva prelazi s jedne na drugu pa se i tako brzo širi (slika 3). Ovdje treba reći da su sorte čije grožđe sadrži više soka (litne sorte ) kao što je kraljevina, štajerska bjelina, slankamenka, šipon i sl., osjetljivije na sivu plijesan. One imaju tanku pokožicu koju je lako oštetiti, dolazi do pucanja pokožice, te gljiva zarazi oštećenu bobicu.

slika 3. siva plijesan na grozdu

Što se grožđe više približava zriobi, jače je napadnuto sivom plijesni, te za povoljnog vlažnog vremena bude toliko napadnuto da ga moramo ranije brati, što znači nekvalitetan mošt i manjak šećera.

Tako gubimo ne samo dio berbe, nego je vino dobiveno od tako zaraženog grožđa loše kvalitete ( miris po plijesni, sklono je mani posmeđivanja, teško se bistri, crvena vina nemaju boju itd. ).

U lošim kišnim godinama gljiva osim što napada grozdove može napasti tek istjerale pupove (slika 4), vrhove i međukoljenca izboja i listove.

slika 4. siva plijesan na tek otvorenom pupu

Pupovi i dijelovi izboja odumru, a na listovima nalazimo smeđe pjege. Štete u pravilu nisu velike.

Nadalje, za izrazito vlažnog i toplog vremena gljiva napada grozdiće u cvatnji (slika 5), te oni propadnu ( osipaju se ).

slika 5. botrytis na još ne procvalom grozdiću

Štete mogu biti velike, a da vinogradar ne zna stvarni uzrok.

Razlozi većeg napada sive plijesni bujnih vinograda ( plantažnih na žici ):

- čokoti su bujni, puno je grozdova prekriveno lišćem, do njih ne dolazi dovoljno sunca, te su ti grozdovi osjetljivi na zarazu;

- u bujnim čokotima se stvara vrlo vlažna mikroklima ( zapara ) koja pogoduje razvoju gljive;

- gljiva lakše napada sorte koje su visokorodne jer su im grozdovi zbijeni, a pokožica boba tanka ( sorte čije bobe sadrže više soka ili «litne sorte» kao što je kraljevina, štajerska bjelina, šipon itd. );

- bujni grozdovi jače reagiraju na sušu, te nakon što padne kiša, čokoti naglo upijaju vodu ( korijenjem, ali i preko boba ), te bobe pucaju;

- u jako gnojenih čokota korjenov sustav je plitak, pa jako reagira na sušu, a i na kišu jer je odmah upija. Manje gnojen čokot ima dublji korijen i ne reagira toliko na nagle promjene količine vode u tlu.

Dakle svi činioci koji povisuju urod grožđa stvaraju u vinogradu mikroklimu koja povisuje osjetljivost svih sorti loze prema sivoj plijesni.

U nekim slučajevima događa se da se bobe osipaju, a mi ne znamo razlog. Uzrok tome je napad sive plijesni na peteljčice i peteljke uzrokovan oštećenjem istih jakim vjetrom i sl. Nadalje, jedna fiziološka bolest, ( nazvana «sušenje peteljki» ) uzrokovana poremećajem u ishrani i metabolizmu ( izmjeni tvari ) kalcija i magnezija, pridonosi napadu sive plijesni na peteljke kao posljedica te bolesti ( na peteljkama nastaju nekroze, dijelovi odumrlog tkiva ). Vinogradari u praksi teško razlikuju tu fiziološku bolest od napada sive plijesni.

Gljiva prodire i u vanjske dijelove jednogodišnjeg već odrvenjelog drva ( izboja ), kojemu kora poprima žutosivu boju ( ne zamijeniti s crnom pjegavošću Phomopsis viticola ). Gljiva često prodire preko zaraženih glavnih peteljki u samo drvo odrvenjelih izboja i dovodi do odumiranja pupova a u težim slučajevima i čitavih izboja idućeg proljeća ( nepotjerali pupovi ).

Gljiva se može razvijati i na razmjerno niskim temperaturama, iako polagano. Stoga ona može živjeti i kao saprofit i kao parazit u toku čitave vegetacije, te tako stvara na svim mogućim supstratima ( podlogama ) masu konidija. Za tu se gljivu kaže da je polifag, tj. dolazi kao parazit na mnogim biljkama i njihovim mrtvim ostacima kao saprofit. Zbog toga njezinih konidija ima svugdje.

Zimu prezimi u obliku sitnih kvržica veličine 1 – 4 mm, tkzv. sklerocija, koji u proljeće daju prvu generaciju konidija. Te sklerocije možemo naći posvuda na vinovoj lozi, te stoga treba rozgvu nakon rezidbe iznositi iz vinograda i što prije spaliti, a ne zaoravati.

Spore klijaju i na temperaturi nešto višoj od točke smrzavanja, ali im tada za klijanje treba 24 sata. Optimalne temperature su 20 – 23 ˚C, dakle ljeti i u ranu jesen, kada im za klijanje treba 5 – 9 sati. Da uopće klijaju moraju se nalaziti u kapi vode bar 2 sata. Ne mogu klijati u vlagom zasićenom zraku ( za razliku od konidije pepelnice ), ali već proklijale konidije mogu i dalje razvijati kličnu hifu ( cijev ). Takva klična cijev brzo nastavi rast, ako ima uz hranu iz same konidije i dodatnu hranu na mjestu gdje klije ( ostaci cvjetova, ozlijeđeno tkivo, izlučni šećer i druge tvari u zriobi boba itd. ), pa lako i direktno preko pokožice prodire u meso boba.

U mesu boba pri povoljnoj temperaturi raste na dan i do 4 mm, a inkubacija, odnosno frutifikacija, iznosi 4 – 5 dana, dakle širi se vrlo brzo.

Do danas nije potpuno uspješno riješeno suzbijanje sive plijesni. Primjenom fungicida ( botriticida ) zaraza se može smanjiti, ali ne potpuno ukloniti. Da bismo bolest uopće smanjili, moramo sa prskanjem fungicidima početi odmah nakon cvatnje, dakle rano, dok još bolest ne napada, da bismo spriječili naseljavanje gljive ( kao saprofita ) u grozdiće. U izrazito kišnoj godini prskanje treba početi i prije cvatnje kako bi spriječili tkzv. rani botritis. To je preduvjet za uspješan rezultat prskanja protiv sive plijesni.

Prska se najviše tri puta istim preparatom, da ne bi gljiva postala otporna na tu grupu fungicida. Ako je potrebno prskati više od tri puta tada treba promijeniti grupu fungicida. Tretirati možemo samo zonu grožđa ako želimo uštedjeti na preparatu. Preparati koje možemo kristiti su Switch, Mytos, Kidan, Teldor itd.

U gornjem tekstu smo naveli, da prskanje grožđa kada je ono formirano ( zatvoreno ) više nije efikasno, iz razloga što fungicidom ne možemo prodrijeti u unutrašnjost grozda, te ako nismo izvršili prskanja neposredno poslije cvatnje, gljiva će se u unutrašnjosti grozda nesmetano razvijati. Uopće je upitno efikasno prskanje grožđa neposredno pred berbu, iako danas imamo fungicida čija je karenca 21 dan, iz gore navedenih razloga. Puno je efikasnije skidanje lišća u zoni grožđa do visine zadnjeg grozda, jer smo na taj način osigurali prozračnost za grožđe, a samim tim brže sušenje grožđa nakon kiše i jutarnje rose, te su uvjeti za razvoj sive plijesni smanjeni. Takvo grožđe je više izloženo suncu te je za očekivati veći slador i kvalitetu takovog grožđa. Ova mjera se preporuča u manjim nasadima budući u velikim nasadima nije ekonomski opravdana. Skidanje lišća treba izvršiti tokom kolovoza i početkom rujna zavisno o sortimentu u vinogradu ( kasnije, ranije sorte ). Lozu nije preporučljivo pretjerano gnojiti zbog bujnosti vinograda, što uzrokuje jači napad sive plijesni. Zaperke treba pravovremeno uklanjati jer oni zasjenjuju grozdove i stvaraju vlažnu mikroklimu unutar čokota. Također treba korove pravovremeno uništavati ili kositi jer oni povećavaju vlagu u vinogradu. Prilikom košnje kosilicom ili flaksericom treba paziti da ne oštećujemo grožđe, odnosno ne preporuča se košnja flaksericom pred berbu, budući ona razbacuje oko sebe sve na što naiđe, te na taj način može doći oštećenja grožđa. Kosilica bi trebala imati zaštitu sa strane kako ne bi razbacivala oko sebe travu, zemlju, kamenje i sl.

Pripremio:

Ivan Pribanić

 

Reklame